Piše: Amir Misirlić
Nije rijedak slučaj, ni u svjetskim razmjerama, a ni kod nas, da nekome predviđaju blistavu karijeru, a da je on nikad do kraja ne ostvari. Ili barem ne u onoj mjeri i u kontinuitetu kako je, po svemu, morao. Brojni su razlozi zbog kojih se tako nešto desi. Ili bolje da kažem – ne desi. A sigurno je da nije među najrjeđima činjenica da sredina nije spremna za takvog stvaraoca.
Tako nešto se evo već godinama dešava kada je Fuad Backović Deen u pitanju. Ne može se reći da nije imao svoje zvjezdane trenutke. Na dva albuma sa grupom „7 UP“ sazrijevao je i stvaralački i vokalno. Na dva „Eurosonga“ pokazao je da ravnopravno može da se bori za svoje mjesto na evropskoj muzičkoj sceni. Sa dva svoja solistička albuma pomjerao je granice. I to ne samo kada je muzički izraz u pitanju. I sve mu se nekako dešavalo u znaku broja dva. A na valentinovo ove godine objavio je, konačno, nakon šesnaest godina pauze svoj treći studijski album „Rane manje bole“.
To i jeste i nije studijski album. To i jeste i nije kompilacija. Kako se uzme. A Deena uvijek treba uzimati kao hrabrog stvaraoca koji želi publici ponuditi uvijek nešto novo, nešto drugačije i nešto urađeno po svjetskom standardima. Upravo takav je album „Rane manje bole“. To je album koji zaokružuje, ali ne zaključuje njegovu ovdašnju karijeru, ali je istovremeno i pokušaj da se nešto napravi u okruženju u kojem se sada nalazi, u Sjedinjenim Američkim Državama.
Da li će i u kojoj mjeri uspjeti u tome ovisi o brojnim faktorima. A sreća sigurno nije najmanje važan faktor među njima. Da li ima dobre pjesme na ovom albumu? Ima. Da li spada među vrhunske pjevače i to ne samo po našim mjerilima? To mu nikad niko nije mogao osporiti. I još povrh svega ima stav i ponašanje prave zvijezde i pažljivo osmišljen imidž. Hoće li to biti dovoljno ja zaista ne znam, ali da je uradio što je bilo do njega u to nema nikakve sumnje.
Što se tiče samog albuma „Rane manje bole“ on je osmišljen kao prilika da se na jednom mjestu okupe svi singlovi koje je Deen objavljivao još od albuma „Anđeo sa greškom“ iz 2005.godine. Obnovio je čak dvije pjesme sa tog albuma, pjesme „Na, na, na“ i „Sex & Revolution“.
Kada pjesme za album prikupljaš šesnaest godina logično je i očekivano da tu ima dosta raznolikosti. Mogu se primjetiti neke jasno definirane faze u njegovoj karijeri. Album otvara pet pjesama nastalih u periodu od 2012. do 2108.godine u vrijeme Deenove intenzivne saradnje sa Almirom Ajanovićem kao producentom i većinskim autorom njegovih pjesama. Svakako se tu našla evrovizijska „Ljubav je“, kao i obrada velikog hita Alena Slavice sa kraja osamdesetih godina prošloga vijeka, pjesme „Dao sam ti dušu“. Dodamo li tu pjesme „Rane manje bole“, „Imena mi mog“ i duet sa Verenom Cerovinom „Voli me hitno“ imamo zaokruženu jednu cjelinu. Cjelinu lijepo upotpunjenu engleskom verzijom pjesme „Ljubav je“.
Posebnu cjelinu, opet predstavljaju pjesme „Dovoljno te dobro znam“ i „Priđi bliže“ na kojima se sam Fuad Backović Deen pojavljuje kao autor uz Dalal Midhat i Mahira Sarihodžića.
Do kraja albuma dobijamo pjesme koje je za Deena radila Aleksandra Kovač i od kojih neke nikada nisu ni objavljene. Pjesme koje su svojevremeno bile namijenjene albumu koji je trebao biti objavljen na engleskom jeziku u pokušaju da se obezbijedi pozicija na svjetskom muzičkom tržištu. Moguće da je propušten taj trenutak, ali sigurno je da se radi o pjesmama koje su zaslužile da budu predstavljene publici.
Deen je propustio da nam u kontinuitetu nudi albume koji bi predstavili njegovo stvaralaštvo u raznim fazama. Sa albumom „Rane manje bole“ djelimično ispravlja taj propust i pravi svojevrsni presjek onoga što je radio u posljednjih šesnaest godina. I zato je ovaj album bio potreban. Usudio bih se čak da kažem da je bio neophodan. Koliko Deenu toliko i nama.
